Arhiva

Ako s lica zemlje nestanu ti mali, vrijedni radnici hoće li i čovjekov opstanak doći u pitanje? Možda smo s pčelama sudbinski povezani puno više nego što mislimo.

Globalizacija nas tjera da svi mi zajedno dijelimo istu sudbinu. Svi smo taoci najvećih i najutjecajnijih svjetskih centara monetarne i političke moći.

Uz cijepljenje danas su povezane dvije stvari koje pobuđuju sumnju. To su obaveza i prisila. Da je cijepljenje dobro nitko nas ne bi morao prisiljavati.

U doba krize pojavljuje se jedno zanimanje koje ima sjajnu perspektivu. Da biste dobili posao morate jedino znati zviždati, hodati u koloni i mahati zastavom duginih boja. Za sve ostalo pobrinut će se vaši poslodavci.

Sa svih strana nas bombardiraju "činjenicama" o globalnom zatopljenju. Na njihovu nesreću one nemaju veze sa stvarnošću.

Netko nas prisiljava da radimo ono što se kosi s našim moralnim principima. Treba li po svaku cijenu slušati što nam nalaže autoritet ili postoji granica koju ne smijemo prijeći?

Povijest kemoterapije neraskidivo je povezana s Iperitom. Taj bojni otrov upotrebljavan u Prvom svjetskom ratu postao je doslovno preko noći lijek za rak. Kako je nešto takvo uopće moguće?

Ekološke katastrofe globalnih razmjera postat će uskoro naša svakodnevica. Nesreća u nuklearnom postrojenju Fukushima zorno nam pokazuje kako malo učimo na vlastitim greškama.

U bescarinskim zonama Trećega svijeta milijuni slabo plaćenih radnika rade za najpoznatije svjetske brendove. Tu su korporacije pronašle svoj raj.

Potrošačko društvo kulturu shvaća kao nepotreban trošak. Izlaganje kulture tržištu znači njezin neminovni nestanak.

Ako pomno proučite statistike vezane uz uzroke smrti u Hrvatskoj nećete naći podatak o tome koliko je ljudi umrlo od starosti. Starost kao uzrok smrti jednostavno ne postoji za modernu medicinu.

Čega se korporacije boje? Državne regulacije. Što korporacije vole? Totalnu deregulaciju. I to onu koja se odnosi samo na njih. Za druge ona ne važi. Tko na koncu strada? Domaća proizvodnja.