Sumrak kulture


Rezanje izdataka za kulturu naziva se danas "štednjom". Tako ušteđen novac biva potom preusmjeren u saniranje gubitaka koje su proizvele poduzetnička sebičnost i pohlepa. Tržišni zakoni preneseni na kulturu znače njezin neminovni kraj.


Ministarstva kulture postaju danas vrsta koja izumire. Mnoge zemlje svoja ministarstva kulture povezuju s onima sporta i turizma. Tako se zorno pokazuje na kako niske grane je spala kultura modernoga zapadnog društva. U ime navodne štednje režu se kulturni fondovi, a kulturna se sfera izlaže "blagotvornom" utjecaju tržišta. Onog istog tržišta koje uništava redom sve čega se dotakne.

Financiranje kulturnih projekata trebalo bi valjda prepustiti bogatim skorojevićima kojima je jedna od glavnih osobina upravo nekultura. Bogate mecene današnjice jednostavno ne postoje. Da biste bili mecena morate imati duha, ukusa, morate biti obrazovani, morate uživati u umjetničkim djelima.

Sve to nedostaje današnjim bogatunima. Oni su mahom primitivci, njihov je mentalitet malograđanski, a ukus posve prizeman i sirov. Njih privlače isključivo simboli statusa oličeni u jahtama, automobilima i nekretninama. Takav bogataš nije u stanju pročitati knjigu ili pogledati kazališnu predstavu. On naprosto živi u svijetu u kojemu je kultura strano tijelo.

Ostaviti kulturu tržištu znači naprosto njezinu neumitnu likvidaciju. Jer ona može živjeti od samo dva izvora. Od mecena i od države. Danas oba izvora financiranja kulture nedostaju.


Trgovanje kulturom prošlosti

Nije nikakvo čudo da se ministarstva kulture u mnogim zemljama povezuju upravo s ministarstvom turizma. Moderni se poduzetnički um brzo snašao u novonastaloj situaciji u kojoj za kulturu ne valja trošiti, ali na njoj se ipak može zaraditi. Na taj se besraman način mogu unovčiti sva ona velebna djela prošlosti pokazujući ih neukim turistima. Znači umjetnost je dobra kad se prodaje u turističkim paket aranžmanima, dok se za njezinu današnju proizvodnju ne izdvaja ništa.



Kultura otpada

Što će suvremeno društvo u kulturnome smislu ostaviti svojim nasljednicima? Koja će to veličanstvena djela ostati iza nas kad nas više ne bude? Što ćemo to ostaviti, a da to bude barem blizu onoga što su ostavile mnoge generacije prije nas? Iza nas će ostati silne količine raznoraznog smeća. Radioaktivni otpad, zagađena voda, okoliš prepun nerazgradivih materijala. Tlo zagađeno teškim metalima, zrak onečišćen pesticidima i insekticidima.

Umjesto da ostavimo iza sebe djela u kojima će uživati generacije koje dolaze mi ćemo ostaviti najružniji otpad. Po tome će nas budućnost i pamtiti. Kao one iza kojih su ostale ogromne količine plastične ambalaže.

Umjesto Sikstinske kapele ili Louvra mi ćemo ostaviti plastične vrećice na kojima velikim slovima piše "Tommy" i "Kerum".


(Tekst objavljen na Croative.net 23.07.2013)

I BUILT MY SITE FOR FREE USING