Gdje je nestala smrt od starosti



Moderna se znanost može podičiti poricanjem svega što je očito. Ono što je jasno petogodišnjem djetetu posve je nepojmljivo suvremenom znanstveniku.

Od najranijeg djetinjstva svako ljudsko biće brzo shvati da je u čitavom svijetu neprestano na djelu jedan te isti proces. Proces koji zovemo starenje. Od njega nije pošteđen nitko. Svako živo biće na planeti Zemlji rađa se, živi i umire, prolazeći pritom neprestane transformacije koje nazivamo starenjem.

Samo starenje nema nužno veze s bolešću. Jer bolestan može biti svatko, od maloga djeteta pa do starca. Od bolesti možete umrijeti bilo kad, ali od starosti samo onda ako doživite poznu životnu dob.


Prošlost je poznavala smrt od starosti

U prošlosti je bilo posve razumljivo da netko tko je ušao u osmo, deveto ili deseto desetljeće života umre od starosti.

Ljudi su tada umirali dostojanstveno, sklopili bi umorne oči i otišli na onaj svijet. Nije im se tražio uzrok smrti u nečemu što je trebalo liječiti. Upravo to nam pokušava sugerirati moderna medicina. Oni nas žele uvjeriti kako ljudi umiru isključivo od bolesti, a medicina je ta koja će se protiv bolesti boriti.

Medicina nas stalno uvjerava kako hrabro i neustrašivo stoji na braniku našega zdravlja. Da nema nje (tako govori dežurna propaganda) nas bi masovno kosile mnogobrojne opake bolesti.

Kakve li sreće kad nas medicina štiti i produžuje naše živote! Blago se onima koji uživaju plodove moderne medicine. Osobito kad su ti plodovi proizvedeni od farmaceutskih multinacionalnih divova. Kojima je stalo do našega zdravlja kao do lanjskoga snijega.

Kad bi doista bilo tako da čovjek mora umrijeti isključivo  od neke bolesti, onda bi on u bio fizički besmrtan. Ako nam moderna medicina ukloni sve bolesti, mi ćemo živjeti vječno. To je poanta ovoga misterioznog nestanka smrti od starosti.



Starost kao izlika ipak postoji

Ako starija osoba, unatoč terapiji, ne pokazuje napredak u svome zdravstvenom stanju, te se požali svojemu liječniku, uvijek će dobiti isti odgovor: "Što biste vi htjeli, pa vi ste stari!"

Znači, u ovom slučaju starost postaje činjenica. Koja se spominje samo onda kad treba prikriti neuspjeh terapije.

Stari ljudi zapravo su zlatni rudnik farmaceutskih kompanija. Oni su poligon za plasman svih mogućih lijekova, osobito onih za kronične bolesti. Ako se starim ljudima bilo što loše dogodi, to će onda licemjerno biti pripisano njihovim godinama.

Nitko se ne usuđuje pitati zbog čega se stare ljude uopće kljuka lijekovima, sprečavajući ih da umru kao ljudi? Kod starijih se tako stvara lažna slika o tome kako ih medicina štiti, kako brine o njima, kako im smanjuje rizike. U stvarnosti, radi se samo o manipulaciji ljudskim strahom od smrti. Taj strah gura naše stare ravno u nezasitne ralje farmaceutske mafije.


Mit o pobjedi nad starošću

S vremena na vrijeme kroz medije se povremeno plasira ona izlizana priča o traženju gena zaduženog za starenje. Tako se kod ljudi obnavlja lažna nada kako će jednog dana pitanje starenja jednostavno biti uklonjeno genetskom manipulacijom. Koliko je genetska manipulacija uspješna vidljivo je kod GMO hrane. Ako nešto ne daje rezultat kad je u pitanju krumpir ili kukuruz, zašto bi onda dalo rezultat kad je u pitanju čovjek?

Najveća mudrost je u prihvaćanju neizbježnog. Prije ili kasnije to se mora dogoditi i u tretmanu starosti. Ona je normalna, prirodna životna faza. Koja ima svoje dobre i loše strane. Biti star ne znači nužno biti bolestan i nemoćan, kako nam se neprestano sugerira.

Biti star znači istovremeno biti iskusan i mudar. To znači biti svjestan kako si smrtan i da se nemaš čega bojati. Propast tijela ne znači kraj duše.

Najveći je dar umrijeti mirno kao čovjek, a ne skapati kao životinja. Na žalost, mnogima se danas događa upravo ovo potonje.



Garantni list za zdravlje

Od malih nogu učimo se na greškama. Najčešće vlastitim. Brzo shvatimo kako su greške sastavni dio života. Nastojimo ih ne ponavljati. Uporno ponavljanje istih pogrešaka obično vodi u propast. Zbog čega onda mnogi ljudi ponavljaju stalno iste greške očekujući uporno drugačije rezultate?


Žalosna priča koja se neprestano ponavlja

Mnogi ljudi srednje i starije dobi uredno uzimaju poneku terapiju kojom im njihov liječnik tretira neku od kroničnih bolesti današnjice.

Povišeni kolesterol, dijabetes, hipertenzija, osteoporoza, samo su neke od bolesti koje moderna medicina pokušava liječiti.

Kod većine bolesti stalno se spominje ista fraza, a to je tzv. faktor rizika. Odnosno, pacijente se nastoji uvjeriti kako oni urednom i svakodnevnom terapijom smanjuju spomenuti rizik. Običan čovjek na osnovu toga zaključuje  sljedeće: "Ako budem uredno uzimao terapiju izbjegavam najgori scenarij koji mi prijeti ako postupim suprotno".

Ali što kad se unatoč svemu dogodi upravo ono što se željelo izbjeći? Što ako su oni koji su željeli izbjeći moždani udar, na koncu ipak dobili moždani udar? Jednako kao što su oni koji su željeli izbjeći krhke kosti napokon doživjeli težak prijelom, ili kada su dijabetičari na koncu oslijepili ili ostali bez noge.

Ono što želim reći je slijedeće: "Kakvu i koliko valjanu garanciju dobivamo za sve ono što nam nudi moderna medicina?" Jer u drugim područjima života garancija na proizvode se sama po sebi podrazumijeva. Za svu tehničku robu ona iznosi 12, 24, 36 mjeseci. Svima je normalno da traže i dobiju garantni list za kupljeni proizvod. Ako proizvod ne ispuni njihova očekivanja smatraju se prevarenima. I to s razlogom.

Kakva je onda razlika između zdravlja naših kostiju i sušila za kosu? Zar je pokvareni fen opravdan razlog za bijes, a razlog za ljutnju ne postoji ako uredno pijemo terapiju za osteoporozu, a ipak doživimo teški prijelom kuka?

Što nam to u garantnom listu piše kad nas kljukaju najnovijim dostignućima moderne medicine?


Piše otprilike sljedeće:

  •  Morate uzimati bez pogovora sve što vam se prepiše.
  •  Nemate se pravo žaliti na nuspojave jer su one "normalna pojava".
  •  Ako vam se slučajno bilo što loše dogodi, terapija koju uzimate nema nikakve veze s tim.
  •  Kao lijek za svoje pogoršano stanje dobivate neki drugi (obično skuplji) lijek.
  •  Skrušeno podnosite sve eventualne posljedice nastale terapijom.
  •  Sve loše što vas je snašlo samo znači da niste imali sreće.


Igra brojki

Jedna od najčešćih tehnika kojom se obmanjuju pacijenti jest zavaravanje putem brojki i postotaka. Tehnika je sljedeća: za svaku se terapiju ili zahvat navode određeni postoci izlječenja.

Navedimo jedan primjer. Za neku operaciju oka postotak uspješnosti za određeni zahvat iznosi npr 95%, dok za neku kemoterapiju karcinoma ona iznosi 50%. Drugim riječima, kod operacije oka šanse da će stvari krenuti loše iznose 5%, dok kod kemoterapije šanse da ona neće uspjeti iznose visokih 50%.

Ako se pacijentu bilo što loše dogodi oni vas odmah svrstaju u onu kategoriju "neuspješnih". Uvjeravaju vas da jednostavno niste imali sreće, jer eto, kod ogromne većine ljudi to uspije, dok je kod vas to slučajno pošlo po zlu.

Kakve sad najednom veze sa zdravljem ima puka sreća? Zar moderna medicina nije nauka bazirana na razumu, materijalizmu, logici, testovima, istraživanjima, znanju?

I napokon, tko su uopće autori onih gore spomenutih brojki? Slučajno su to isti oni koji nas kljukaju terapijama dvojbene učinkovitosti i na njima zgrću enormne profite. Možemo li uopće vjerovati u poštenje onih kojima je u interesu da nas obmanjuju?


Spriječiti ili liječiti

U drevnoj Kini za liječnike je važilo jedno mudro pravilo. Ono je nagrađivalo liječnike s najmanje pacijenata. Što su nekome liječniku pacijenti manje dolazili, to je on bio na boljem glasu. Mudar liječnik bolest ne liječi, nego je sprječava.

Kad bi ovo pravilo primijenili na današnje liječnike svi bi oni redom morali raditi posve besplatno. Jer oni umjesto da bolesti sprječavaju, ustrajno doprinose njihovom širenju. Ljudi su danas jednostavno sve bolesniji i sve nesretniji.

Ma što one frizirane statistike kazivale.


(Tekst je objavljen na Croative. net 10.09.2013)



I BUILT MY SITE FOR FREE USING