Bajka o cijepljenju

Cijepljenje je nešto što velika većina ljudi doživljava kao uobičajenu, široko prihvaćenu medicinsku praksu. Ono se provodi od prvih dana života, tako da nas već u rodilištu čeka susret s njegovim blagodatima. U čitavoj priči najviše bode oči činjenica kako su cijepljenja masovna i obavezna. Upravo ove dvije riječi dovode u sumnju dobre namjere pobornika cijepljenja.

Nelogičnost br. 1

Koja je zapravo osnovna namjera cijepljenja? Njime se organizam potiče da sam razvije specifičnu obranu prema nekoj zaraznoj bolesti.

Novorođene bebe nemaju izgrađen vlastiti imunološki sustav, nego koriste antitijela dobivena putem majčina mlijeka. Postavlja se pitanje zašto im se cjepivo uopće daje u toj dobi?

Na što će to cjepivo djelovati ako imunološki sustav još uvijek ne radi? Kako uopće možemo "poticati" nešto što ne postoji? Tek rođena beba ne može reagirati na cjepivo jer, jednostavno rečeno, nema čime reagirati.

Ovakvo stanje potrajat će kod bebe sve do 6-og mjeseca života. U tom razdoblju će se ovisnost o majčinom imunološkom sustavu postupno smanjivati, a oslonac na vlastiti imunološki sustav sve više rasti. Ipak, ni u ovoj dobi nema govora o tome kako je obrambeni sustav djeteta potpuno uspostavljen. On će se nastaviti razvijati sve tamo do 14 godine.

Bez obzira na sve ovo dijete će kontinuirano biti izlagano cijepljenju protiv čitavog niza bolesti.

Nelogičnost br. 2

Kad vršimo cijepljenje kojim putem uzročnik bolesti ulazi u tijelo? Pomoću igle cjepivo se uvodi u tijelo izravno u krvotok. To nije put kuda inače virusi dospijevaju u organizam. Zato se tu ni ne nalazi nikakva zaštita.

Virusi mogu ući u naše tijelo kroz nos, usta i spolne organe. Tamo se nalaze prve linije obrane našeg imunološkoga sustava. Ubacivanje uzročnika bolesti izravno u krvotok šokira naše tijelo. Ono ne očekuje zarazu na tom mjestu. Makar se radilo o oslabljenim virusima, reakcija organizma mora biti burna.

Čak i snažan, potpuno izgrađen sustav odrasle osobe reagirao bi burno. Što li se tek događa u tijelu malog djeteta koje je dovedeno u istu situaciju?

Nelogičnost br. 3

Iskorjenjivanje bolesti treća je nelogičnost koja odmah pada u oči kad je masovno cijepljenje u pitanju. Ideja koja stoji iza masovnog cijepljenja jest iskorjenjivanje određene bolesti. Ako cijepimo 100% ljudi na planeti Zemlji, po teoriji ne bi smjelo biti te bolesti protiv koje je cijepljenje provedeno. Količina virusa u populaciji bila bi toliko niska da bi virus jednostavno izumro. Tako je u teoriji. A kako je u praksi?

Virusa ima više nego ikad. A zašto? Zato jer ih farmaceutske kompanije masovno uzgajaju da bi mogle napraviti cjepiva. Zar to nije suludo? Uzgajate ono što namjeravate iskorjeniti. Kako će to uzročnici nestati, ako ga uzgajaju upravo oni koji se protiv njega navodno bore?

Što više ljudi namjeravate cijepiti to vam više cjepiva treba. Znači, treba vam više virusa. Na kraju ispada da će ih globalno gledano biti sve više. O njihovom nestanku i iskorijenjivanju nema ni govora.

Pravo na vlastito mišljenje

Na kraju moram odgovoriti na pitanje koje će sebi mnogi postaviti ako pročitaju ovo što pišem. Odakle meni pravo da ja govorim o nečemu što je strogo stručna stvar? Imam li se ja, kao laik, pravo uplitati u nešto što nije moja profesionalna domena?

Odgovor je: imam. Razlog je jednostavan. Ja jednostavno želim znati što se to i s kakvom namjerom uštrcava u krv mojega djeteta protiv 10 bolesti, u ukupno 45 doza cjepiva, jer upravo tako u Hrvatskoj izgleda program obaveznog cijepljenja.

Bilo koja društvena aktivnost koja je masovna i obavezna odmah kod mene izaziva sumnju. Iza cijepljenja stoji prisila, kazna. Ako roditelj odbija cijepljenje on pokazuje kako se ne brine o dobrobiti svojega djeteta. Tako ispada kako o našoj vlastitoj djeci više brinu korporacije nego mi sami? Znači li to kako je njima više stalo do naše djece nago nama samima?

Bajka postaje horor

Jeste li ikad vidjeli scene snimljene u pogonima u kojima se proizvode cjepiva? Ako ih pozorno promotrite uočit ćete ljude u svemirskim odijelima kojima je svaki djelić tijela zaštićen da ne bi došli u dodir s agensima s kojima rade.

Radi se o visoko toksičnim materijama, virusima, životinjskim tkivima, otrovima, teškim metalima. I upravo to od čega se oni štite valjalo bi uštrcati izravno u krvotok malog djeteta. Ni uz najbolju volju nisam u stanju u tome vidjeti ništa dobro.

(Tekst objavljen na Croative.net 05.06.2013)