Stvaranje pravilnog odnosa prema publici

Umjetnost je tu zbog publike. Kad stvaramo svoje književno djelo, stvaramo ga za druge ljude. Umjetnost je u svojoj biti komunikacija. Ona je poruka jednoga ljudskog bića drugome. Književnost je možda i najizravnija od svih umjetnosti, jer upotrebljava riječi kao poruku.

Mislim da je za svakog mladog autora važno da se od samoga početka nauči na publiku. Ona nije nešto na što ćemo naletjeti tek onda kad nam knjiga ugleda svjetlost dana. Publika isto tako nije nikakav zmaj koji nas čeka u zasjedi u želji da nas uništi.

Mi doduše možemo pisati samo za sebe, to nam nitko ne može zabraniti. Isto tako mi možemo odlučiti kako će naš rad vidjeti samo uzak i ograničen krug ljudi. Ali ovo su ipak malobrojne iznimke. Ogromna većina autora želi publiku i radi u biti zbog nje. Kako izgraditi svoj pravilan odnos prema publici?

U prvom redu valja je biti svjestan. To će reći da dok pišemo budemo svjesni onoga kome se obraćamo. Postoje autori koji zamišljaju posve određenu osobu kojoj pišu. Za sebe mogu reći da ja publiku doživljavam na kazališni način. U svojoj stvaralačkoj mašti ja se obraćam nekoj malobrojnoj skupini osoba koje sjede u parteru i gledaju ono što ja zamišljam. Često mi se događa da svoje zamišljene scene vidim kao na filmskome platnu. Tada moja publika u biti gleda film koji ja vidim u svojoj glavi.

Pokažimo svoj rukopis drugima

Svaki će autor pronaći vlastiti način zbližavanja s publikom. Ovo je osobito važno kad je neka od radnih verzija rukopisa gotova. To je pravi trenutak za prvi susret između djela i publike. Uopće nije bitno što je tekst još uvijek sirov i nedovršen. Dobro je pronaći osobe od povjerenja koji imaju volje da to pročitaju. To može biti netko iz obitelji, kolega iz škole, fakulteta, prijatelj. Jako je važno izaći iz čahure kreativne izolacije.

Mladi pisci često pišu u osami izolirani od svijeta. Njihovo je stvaranje na neki način tajna. To nije dobro. Treba djelu omogućiti susret s drugim ljudima. Ako su oni dobronamjerni i iskreni autor će od toga imati velike koristi.

Evo nekoliko dobrih stvari koje autor dobiva time što mu drugi čitaju nezavršeni rukopis:

• Razbija se strah od tuđeg mišljenja
• Dobivamo povratne informacije
• Različiti ljudi prilaze tekstu s različitih pozicija
• Od nekih ljudi ćemo čuti izraze podrške
• Dok drugi čitaju mi se odmaramo od rada na tekstu
  

Osim dobrih stvari postoje i neke loše koje se ne mogu izbjeći. Neki će ljudi biti prezauzeti i možda vam uopće neće pročitati tekst. Neki će početi i neće ga pročitati do kraja. Neki će vas neosnovano kritizirati, dok će drugi u tekstu vidjeti ono čega nema. Ali sve je to cijena koju morate platiti. Jer bolje je da sve to prođete dok je rukopis još uvijek u radu, nego poslije kad knjiga bude gotova.

Na koji način treba slušati primjedbe drugih o vlastitom radu? Treba li se s njima svađati? Treba li im objasniti što je autor zaista htio reći?

Odgovorit ću pitanjem. Tko je taj koji najbolje poznaje sve nijanse svoga teksta? To ste vi sami. Autor zna što se u rukopisu točno nalazi, što je htio i kako reći. Najvažnija povratna informacija je kad vam čitatelj prepoznaje točno ono što ste vi htjeli naglasiti. Ovo je od neprocjenjive vrijednosti. To će vas ohrabriti da nastavite dalje raditi na tekstu. Ako vas kritiziraju (često i bez osnova) naučite se da to podnosite mirno. Svaka javna osoba može biti izložena sudu javnosti. To je cijena bavljenja umjetnošću.

Književnost ima samo jednog učitelja, to su sami čitatelji.

/N. V. Gogolj/

Ne namećite svoje stavove publici. Poštujte ono što kažu. Možda su u pravu. Nemojte reagirati povrijeđeno. Pisci su često osjetljivi ljudi koje je lako povrijediti. Nije dobro da nas napuhani ego dovede u sukob s drugima. Budite zahvalni što vas uopće čitaju. Oni će u budućnosti možda biti vaša prava publika, vaši fanovi.

Druga važna stvar je da ste i vi i publika svjesni kako je to tek radna verzija rukopisa. Ona se još može dotjerati i popraviti. Zato je i pritisak na vama kao autoru daleko manji.

Ponekad se u tekstu dvoumim oko nečega. I odlučim se za jedno od dva rješenja. Onda mi moji probni čitatelji sugeriraju ono drugo rješenje kao dobro. Oni pojma nemaju kako sam ja imao i tu opciju u toku pisanja. Često sam tada znao taj detalj promijeniti u skladu s njihovim sugestijama. Ovo se osobito odnosi na slučaj kad vam čitatelj sugerira nešto iz područja u kojemu je stručan (odnosno puno stručniji od vas). Tada je to savjet zlata vrijedan.

Zato vam od srca savjetujem dajte svoj tekst na čitanje drugima. Neka ga čitaju što raznolikiji ljudi. To je isti onaj put koji će vaš rukopis proći kada se nađe ukoričen kao prava knjiga.

Ovo iskustvo može samo pomoći.