Razvijanje spisateljske mašte

Mašta je jedino oružje u ratu protiv stvarnosti.

/Jules de Gautier/

Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike: to je mašta.

/Alfred Hitchcock/

Kad bi me netko pitao koji je glavni preduvjet za bavljenje umjetnošću ja bih mu rekao - to je mašta. Ona je doista temelj svake kreacije, pa tako i književnoga stvaranja. Bez bogate, razvijene mašte nema dobrog pisanja.

Svakodnevni život je suhoparan, predvidiv i dosadan. Ljudi se svojski trude biti realni, racionalni, prisebni. Sve nam to daje jedno okruženje koje je krajnje nemaštovito. Osobama koje u sebi osjećaju kreativni naboj nije lako živjeti u takvom svijetu. Netko tko je sklon maštarijama i sanjarenju brzo će biti proglašen čudakom i neprilagođenom osobom. Od nas se od malih nogu traži da "prihvatimo realnost". Kakva li je to samo grozna pogreška! Nas bi odmalena trebalo učiti da realnost mijenjamo, a ne da joj se podčinjavamo.

I upravo ovdje leži ona osnovna razlika između realnosti i mašte. Realnost je konformistička i kukavička, dok je imaginacija stvaralačka i hrabra u svojoj želji da uspostavi novu stvarnost. Zato maštu trebamo njegovati poput osjetljive biljke. Valja je hraniti, poticati, razvijati. Nije ona zamjena za stvarnost. Ona je samo svojom kvalitetom nadilazi.

Da bismo postali dobri pisci moramo znati što je to što maštu potiče. Imaginacija mora imati hranu, svoje "skladište slika" kako je to divno jednom rekao Baudelaire. Mi smo dakle dužni svoje skladište slika i utisaka popuniti sa što više dostupnog materijala.

Mašta nam jača onda kada je potičemo uživljavanjem u tuđa kreativna ostvarenja. Knjige, slike, filmovi, glazba, samo su neki od načina da se iznutra ojačamo. Mašta nije neophodna samo onima koji stvaraju umjetnost, nego i onima koji je konzumiraju.

Neki slikari sunce pretvaraju u žutu mrlju. Drugi žutu mrlju pretvaraju u sunce.

/Pablo Picasso/

Svoju maštu razvijamo slušajući druge ljude, uživljavajući se u ono što nam pripovijedaju. Na maštu blagotvorno djeluje i priroda sa svojim nebrojenim ljepotama. Poticaji za našu imaginaciju nalaze se na svakom koraku. Ako hodamo kroz život čista srca i otvorenih očiju brzo ćemo zamijetiti kako bujaju i naše vlastite kreativne snage.

U životu jednog umjetnika jako je važno naučiti maštu disciplinirati. Puko fantaziranje bez rada neće nam donijeti puno ploda. Zato treba što ranije osvijestiti kako smo mi ti koji s našom maštom upravljamo. Ne upravlja ona s nama. Jer imaginacija je po svojoj naravi skokovita, hirovita, nestašna zvjerka. Samo ukroćena mašta omogućava nam nesmetani književni razvoj.

Ova se disciplina postiže tako da svojoj mašti uvijek zadajemo nekakav okvir. To znači da se nikad nećemo zavaliti u naslonjač i zatvorenih očiju dopustiti mašti da vrluda kojekuda. Njezina želja za igrom brzo će nas odvesti na posve neočekivana mjesta. Upamtimo, umjetnička mašta nije puko djetinjasto sanjarenje. Ona je imaginacija sa zadatkom. Jasno određenim ciljem koji smo joj sami zadali.

Pred svakim literarnim poletarcem dva su temeljna zadatka:

• Prvi je da svoju maštu razvije nudeći joj dovoljno kvalitetne duševne hrane.
• Drugi je da je istovremeno nauči obuzdavati.

Kad se ovo postigne onda se može govoriti o početku nečije kreativne zrelosti. Tada ni kvalitetni književni plodovi neće izostati.