Najnestabilnije geopolitičko područje svijeta danas je svakako Bliski istok. Mnoge se sfere globalnog i regionalnog utjecaja tamo presijecaju. Središnja zemlja sukoba na Bliskom istoku je još od 2011 godine Sirija. U njoj je sukob kulminirao uspostavom Islamske države, odnosno radikalnog islamskog kalifata (ISIL-a). On je u doba svojega vrhunca zauzimao velika područja Sirije i Iraka. I sve bi to ostalo tako do dana današnjeg da se u sukob nisu umiješali Rusi.
Oni su svojim vojnim angažmanom posve preokrenuli tijek zbivanja. Sirijski predsjednik Assad bio je na rubu poraza i da nije bilo Rusa on bi morao Siriju prepustiti u ruke radikalnih islamista.
Ali ovi islamisti nisu pali u Siriju i Irak s neba. Oni su samo produžena ruka globalističke "deep state". Ove mračne, podzemne snage organizirale su i financirale stvaranje Islamske države. Njezina je uloga bila stvaranje geopolitičkog klina posred Bliskoga istoka. Glavni financijeri i logističari nalazili su se u SAD, Izraelu, Saudijskoj Arabiji, Kataru i Turskoj. Ova sunitska veza trebala je biti okosnica u borbi protiv Iranskih Šita. Stvarni cilj bio je stvaranje uvjeta za napad na Iran.
No ni Iran nije u međuvremenu mirovao. On je svrstavajući se uz bok Rusa jačao svoj utjecaj u Siriji i Iraku prikradajući se sve bliže i bliže Izraelu. Na taj se način otvoreno suprotstavio sunitskoj osovini S.Arabija-Turska-Katar.
Vojni uspjesi Sirije, Rusije i Irana natjerali su moćnike iz "deep state" da počnu tražiti zamjenu za posrnule islamiste. Padom Alepa postalo je jasno kako su Kurdi oni kojima je namijenjena uloga onih koji će zamijeniti islamiste u Siriji i Iraku. Kad su ovoga postali svjesni u Turskoj odmah su promijenili stranu i prestali logistički podržavati ISIL. Nešto kasnije slično je postupio i Katar. Na ovaj način je logistička podrška islamista značajno oslabljena.
Na samom terenu redaju se poraz za porazom. Sirijska vojska je uz potporu ruskog zrakoplovstva polako ali sigurno napredovala. Istovremeno, dok islamska država kopni u Siriji slično se događa i u Iraku. I tamo područja pod kontrolom radikalnih islamista sve više nestaju pod naletom vladinih snaga.
I kad se čini kako će se porazom islamista izmučenom narodu Sirije i Iraka napokon vratiti mir u igru ulaze Kurdi. Oni 25.09. izvode referendum u kojemu proglašavaju nezavisnost vlastite države Kurdistan. Na ovaj politički potez oštro reagiraju Turska, Irak i Iran. Kako sve tri zemlje imaju značajnu kurdsku manjinu stvara se jaki protu-kurdski savez koji nije samo politički nego može biti i vojni.
Postavlja se pitanje zašto su Kurdi pristali baš u ovom povijesnom trenutku na pokušaj stvaranja vlastite države? Jasno je kako to nikad ne bi napravili da ih netko jak i utjecajan nije na to "nagovorio". Kurdska je odluka iz više razloga jako riskantan potez koji ne samo da im neće donijeti državu nego će im donijeti mnogobrojna stradanja i nevolje.