Može li "glupi narod" donositi pametne odluke

U doba neposredno pred izbore narodu se uvijek tepa i povlađuje. Za vrijeme izborne kampanje ovo se podilaženje narodu pojačava kulminirajući samim danom izbora. Ali čim se izborne kutije zatvore a glasovi prebroje na narod se momentalno zaboravlja. Izborni pobjednik odmah se prema narodu počne ponašati kao prema stadu glupih ovaca.

Narod tako odjednom postaje obična gomila, masa, rulja, ulica. S pozicije vlasti na narod se s visoka gleda kao na hrpu neznalica i neukih budala. Istih onih budala koji su ih svojim glasovima doveli na vlast. Tako svoj mandat u pravilu odrađuje sveznajuća vlast koja upravlja glupim narodom.

Za početak želim spomenuti nešto što se zove krivulja inteligencije. 

Ova krivulja nam pokazuje raspored inteligencije u populaciji. Po njoj vidimo da je velika većina ljudi unutar raspona kojega možemo nazvati inteligentnim. Štoviše, prosječno inteligentnih ima u populaciji najviše - 68%. Kad se zbroje IQ od 85 do 150 vidimo da je obuhvaćeno čak 84% populacije. To je ogroman postotak koji ne uključuje samo ekstreme na lijevoj strani krivulje. Iz ovoga zaključujemo samo jedno - narod nikako nije glup. Ogromnu većinu naroda čine pojedinci koji su prosječno i iznadprosječno inteligentni ljudi. Kao takvi su sposobni donositi odluke.

A vlast? Kako ona stoji na krivulji inteligencije? Koliki je IQ naših ministara i saborskih zastupnika? Jesu li to možda genijalci koji imaju IQ iznad 150? Čisto sumnjam. Doduše, nitko ih nije testirao, a bojim se da bi oni na takvo testiranje uopće pristali. Moje je mišljenje da se rezultati naših političara uopće ne razlikuju od rezultata obične populacije. Hoću reći da je prosječan IQ hrvatskog političara na razini prosjeka za Republiku Hrvatsku. To znači da naša vlast nije ni pametnija ni gluplja od naroda kojim upravlja.

Pa otkuda onda dolazi ta ogromna razlika u utjecaju, u moći? Odakle njima ta silna bahatost i uobraženost? Odakle proizlazi onaj nepogrešivi osjećaj superiornosti koji isijava iz svake njihove riječi, iz svake geste, iz svakog pogleda? Što to oni imaju, a obični narod nema?

Vlast ima informacije.

Ono što vlast čini moćnom je monopol na važne informacije. Oni znaju ono što mi ne znamo. I oni nam to namjerno taje. I dokle god je tako oni imaju osjećaj da nas kontroliraju dozirajući ono što mi smijemo znati. A narod ne smije znati previše. Što narod manje zna to je njihova moć veća. Političari svoju moć crpe iz važnih informacija koje kriju od javnosti i svojega biračkog tijela.

Može li narod uopće donositi važne političke odluke? Naravno da može. Pa već smo rekli da je narod dovoljno pametan, a da političari nisu ništa pametniji od njega. Kad bi narod raspolagao informacijama mogao bi bez problema donositi odluke iz svih sfera društvenoga života. I upravo zbog toga se narodu uskraćuju informacije. I ne samo to, nego se narod svjesno i namjerno laže, obmanjuje i zavodi na krivi put. Cilj je jasan, oduzeti narodu mogućnost da sam odlučuje o vlastitoj sudbini.

Ovo se izvodi na dva načina. Prvi je putem kontroliranih medija koji ubacuju u medijski prostor gomilu bezvrijednog medijskog otpada dok se prave, vrijedne i istinite informacije skrivaju. Drugi način je povremena upotreba "stručnjaka" svih profila koji će dati pokriće potezima politike u određenom trenutku. Ovi "intelektualni plaćenici" imaju ulogu da neukom narodu nabijaju komplekse dokazujući mu nekompetenciju u bilo kojem pitanju od javnoga ili državnog interesa.

Kad je sve izvedeno kako treba vlast je odvojena od naroda u svojemu oblaku nedodirljivosti i nepogrešivosti. A narod se čitavo vrijeme uvjerava da je nekompetentan u donošenju svih važnih odluka. Najgore od svega što je velika većina naših ljudi u ovu glupost povjerovala. I tako naš običan, pametni, pošteni puk i dalje misli da se naša vlast trudi i radi u našem interesu. Što naravno nije istina. Jer ako pogledamo unatrag vidjet ćemo da su sve naše dosadašnje vladajuće garniture i koalicije radile gomilu grešaka i kolosalnih propusta. Jednako kao što to radi i ova sadašnja. I sve su one od naroda tajile važne činjenice radeći mnogo toga iza zavjese daleko od očiju javnosti.

Meni nikako nije jasno da se u sadašnje doba informatike i komunikacije odluke i dalje donose na ovako primitivan i nazadan način ispunjavajući nekakve papiriće koji se bacaju u kartonske kutije. Nama tehnologija danas omogućava da mi o svakom važnom pitanju možemo odlučivati referendumom. Bilo na nacionalnom nivou, bilo na lokalnom. Doslovno svako se pitanje jednostavno može riješiti sljedećom procedurom:

- izlaže se jasno problem oko kojega postoji kakav spor ili dvojba
- pred javnost se izlažu svi dostupni podaci vezani za taj spor ili dvojbu
- traje određeni period u kojemu se podrobno raspravlja o problemu
- narod se referendumski izjašnjava (lokalno ili nacionalno)
- odluka postaje pravovaljana i primjenjuje se

Da bi se uštedjelo na novcu i vremenu može se uvijek organizirati referendum s više pitanja. U ovakvom načinu upravljanja državom političari su skoro suvišni. Oni bi samo bili dužni sprovesti volju naroda. I ništa više.

Zašto ovako nešto danas nije moguće? Zašto ne možemo raspisati referendum o svim škakljivim pitanjima koji muče ovu državu i ovaj narod? Zašto je tako? Zato jer mi ne živimo ni u slobodi ni u demokraciji. Zato jer živimo u doba prikrivene diktature u kojoj je manipulacija glavna politička disciplina.

Na našu žalost sve što vidimo oko sebe opisuje samo jedna jedina riječ a to je - laž. Mi smo društvo laži. Naši političari lažu. Naši mediji lažu. Naše škole lažu. Nas lažu da ne možemo svoje živote uzeti u svoje ruke. A to uopće nije istina. Narod je dovoljno pametan da donese pametne odluke. Ne trebaju mu ni mentori ni odgajatelji. Još manje mu treba partijska diktatura.

Zašto bismo mi u sve te laži na koncu povjerovali? Zar svi oni iz Gaussove krivulje ne zaslužuju da im se kaže istina? I zašto svi mi ne bi svoju sudbinu uzeli u svoje ruke?