Katalonski referendum o samostalnosti uzburkao je duhove na Pirinejskom poluotoku. Ali ne samo tamo. Implikacije katalonskog prevrata puno su šire i dublje od same krize koja je regionalnih razmjera. Katalonska težnja za neovisnošću preteča je možda nečega puno većeg i važnijeg. Katalonci su naime prvi otvorili pukotinu u globalističkom bloku koji je izgledao tako čvrst i nesalomljiv. Taj je stari narod možda pokrenuo anti-globalističku lavinu širokih razmjera.
Više od dva desetljeća traje globalistička diktatura u kojoj korporacije i banke uništavaju nacionalne države. U državama su mahom uspostavljeni ne-narodni marionetski režimi koji rade sve protiv naroda koji ih je izabrao. Mediji su skoro 100% kontrolirani iz centara moći čiji su vlasnici isti oni koji imaju novac i posuđuju nam ga uz kamatu. Na jednoj strani se tako našla prezadužena sirotinja, a na drugoj super bogati moćnici koji žele krojiti sudbinu čitave jedne planete. Ovaj je jaz golem i nepremostiv.
Šačica bogatuna uz potporu kupljenih izdajica radi sve da bi uspostavila Svjetsku vladu. Ona to namjerava napraviti na ruševinama nacionalnih država. Taj se proces jednostavno zove uspostava Novoga svjetskog poretka.
Nacionalno uvijek znači dvije stvari: identitet i suverenitet, a globalisti žele iskorijeniti i jedno i drugo. Države više ne postoje da bi štitile vlastitu proizvodnju, one su tu da bi posve otvorile vrata krupnom kapitalu koji uništava sve pred sobom. Države više ne skrbe o vlastitim građanima nego ih se pljačka porezima, ovrhama i globama. U državama njezini državljani postaju građani drugoga reda dok se došljacima, imigrantima i teroristima otvaraju sva vrata i daju sve privilegije. Države čine sve da bi uništile vlastite obitelji, i financijski i psihološki. Države danas rade sve da bi zatrovale vodu, zrak i tlo. Države truju svoje vlastite građane. Države su danas samo najobičnije sredstvo prisile u rukama malobrojne globalističke elite.
Demokracija u stvarnosti ne postoji. Niti u tragovima. Ona je svedena na sramnu prijevaru, medijsku laž i podlu obmanu. Političari su beskrupulozni lašci i pohlepni prodavači magle. Oni gaze sva svoja obećanja čim zasjednu na stolice za kojima tako žarko žude. Njihovo je da slušaju Svjetsku vladu, a na nama je da pokorno izvršavamo sve njihove naloge.
U što su naivni Katalonci povjerovali? Da mogu o nečemu odlučivati? Da mogu donijeti odluku o vlastitoj sudbini? Povjerovali su u bajku o demokraciji i pravu naroda na samoodređenje. I onda su naletjeli na zid. Odmah su počele prijetnje i ucjene sa svih strana. Odmah je na katalonsko grlo zasjela španjolska militaristička čizma. Jer kad narod nešto hoće treba ga zgaziti. Narod je samo glupo stado koje nema ni pamet ni pravo na odlučivanje.
I što je Španjoska kao država napravila u katalonskoj krizi? Je li možda pregovarala, tražila najbolje, najpravednije rješenje? Je li slušala želje naroda Katalonije? Ne, ništa od toga. Španjolska je posegnula za represivnim aparatom. Jer ne zna drugačije. Današnje države postoje samo zato da bi kažnjavale vlastiti narod. One su se izopačile u sredstvo prisile i tlake kojima se vlastito stanovništvo drži u robovlasničkom položaju.
Sad će neki reći kako pretjerujem, a ja ih pozivam da pokušaju provesti bilo kakvu narodnu volju koja nije po volji glavešinama iz Svjetske vlade. Pa ćete vidjeti kako brzo sjeda policijska čizma na vratove drskih prosvjednika. Pri tome uopće nije važno koliko je to što želimo promijeniti veliko ili malo. Poanta je u tome da ništa ne smijemo mijenjati. Ništa! Samo je potpuna pokornost dozvoljena.
Katalonci jednostavno žele proširiti autonomiju koju već imaju. Što uključuje i odvajanje od Šapanjolske. Posve prirodan i legitiman zahtjev. Na to represivni aparat Španjolske države reagira ukidanjem te iste autonomije. E, nećete majci! Sad će braća da vas biju! Nama Hrvatima ova priča mora zvučati jako poznato. Jer i mi smo u određenom povijesnom trenutku rekli da želimo izaći iz federativne Jugoslavije. A na to smo imali puno pravo po Ustavu te nesretne zemlje. I onda se na naš referendum o samostalnosti krenulo silom. Gola vojna sila krenula je na razoružani hrvatski narod koji je samo želio napustiti jednu državnu zajednicu. I ništa više.
Iz svega proizlazi da ako Katalonci žele samostalnost jednako tako žarko kao što smo to željeli i mi onda će se za tu svoju samostalnost morati i izboriti. Jesu li oni na to spremni? Jesu li spremni na velike žrtve i grozna razaranja?
Mi smo svoju samostalnost platili životom 16 000 mahom mladih ljudi. Nama je u Domovinskom ratu ranjeno 40 000 vojnika i civila. I dan danas 22 godine poslije rata mi nemamo posmrtne ostatke više od 1000 naših ljudi. Ovim brojkama valja dodati i stradanja naših ljudi u BiH (poginulo 5000 vojnika i 2500 civila). Sloboda se nikada ne dobiva na poklon. Sloboda se osvaja.
Zapitajmo se zašto je katalonski primjer toliko bitan za globalističku vrhušku? Važan je stoga jer primjer Katalonaca sutra mogu slijediti drugi. Baski, Flamanci, Korzikanci, Škoti, svi oni čekaju kao zapete puške. Sve ovo može se na koncu izroditi u geopolitički požar velikih razmjera. Jer kretanje prema razbijanju velikih marionetskih država je upravo suprotno od onoga što globalisti žele. I zato je katalonska priča važna pukotina u globalističkom bloku.
Kako smo već rekli slobodu valja izboriti. Čak i po cijenu velikih žrtava. Mi smo Hrvati jako žalosni kad vidimo u što se izrodila država za koju smo žrtvovali toliko mnogo. Živimo u zemlji koja je iz dana u dan sve manje naša. Potezi naših vlastodržaca i njihovih slugu ne mogu se nazvati drugačije nego sramnima. Devedesetih godina smo naivno mislili kako će uspostavom vlastite države napokon zaštititi svoje nacionalne interese i osigurati budućnost svojoj djeci. Nažalost, ništa od toga se nije dogodilo. U nas su na vlasti tašte neznalice koje su došle i slijeva i zdesna. Bez obzira u kakvim dresovima nastupaju oni uvijek igraju protiv nas.
I zato između Katalonaca i Hrvata uistinu nema neke velike razlike. I jedni i drugi su podstanari u vlastitoj državi. Ako želimo slobodu morat ćemo se za nju opet izboriti. Jednako kao što smo to napravili 90-tih godina. Nama su našu Hrvatsku o kojoj smo sanjali u međuvremenu ukrali. Vrijeme je da je vratimo natrag u svoje ruke.