Zanimanje homoseksualac

Kroz čitavu ljudsku povijest pojedinci su trgovali vlastitom seksualnošću. Ona se oduvijek prodavala za novac, mijenjala se za usluge, za društveni utjecaj, za veze.

U današnje doba postalo je jako profitabilno raditi kao profesionalni homoseksualac ili lezbijka. Naravno, ne mislimo pritom na prostituciju. Za nju su i dalje rezervirani skroviti prostori noćnih klubova i barova. Ovdje je riječ o profesionalnim demonstrantima. O onima kojima je posao javno iskazivati svoju seksualnu orijentaciju.

Putujete tako s mitinga na miting, svi troškovi hotela i smještaja su plaćeni, a sve samo zato da biste prohodali tih par sati u povorci stvarajući zviždaljkom buku.

Čuvaju vas pritom snažne policijske snage, poviše vas lete helikopteri, u moru se ljuljuškaju patrolni čamci. Svaki od zaposlenih homoseksualaca ima  u svojoj blizini po nekoliko specijalaca koji bdiju da im se onako ugroženima, nešto ružno ne dogodi.

Najvažnije je da ste dobra meta za medije. Oni opsesivno prate svaki vaš korak. Oko vas stotine kamera, bliceva, fotoaparata, mikrofona. Vi imate zadatak zviždati, iritirati heteroseksualce, izazivati njihov primitivni odgovor na vaš "napredni" i "avangardni" stav.

I tako se plaćeni istospolci premještaju iz grada u grad, iz zemlje u zemlju, poput kakve cirkuske trupe. Lica su uvijek ista, samo se mijenjaju lica tajnih agenata zemlje domaćina. Njima je zadatak zaštita političara koji vam po službenoj dužnosti pružaju javnu podršku.

Kad iz povorke duginih boja oduzmete plaćenike, kad maknete one koji su tu jer moraju biti (kao što su to npr osoblje i zaposlenici konzulata i ambasada u Hrvatskoj), vidljiv je kronični manjak ugroženih domaćih istospolaca. Njih nema ni za lijek. Makar se čitava predstava navodno i izvodi upravo zbog njih i njihovih ljudskih prava.

Uspostava društva totalne kontrole

Nedavno je jedan naš političar izjavio kako će se kod nas demonstrirati sve dok se seksualne manjine budu  osjećale ugroženima.

Znači radi se o nečemu što je u domeni osjećaja. O nečemu osobnome, intimnome, o nečemu o čemu brine svaki pojedinac sam. Taj se konflikt može riješiti isključivo na osobnom nivou.

Svatko se od nas može osjećati ugrožen bez obzira na stvarni stupanj izvanjske ugroženosti. Možemo uvesti svu silu zakona, uredbi i podzakonskih akata, a da se osoba i dalje na osobnom nivou osjeća ugroženom.

Dakle, ovdje nije riječ o stvarnoj ugroženosti, jer nitko u ovoj zemlji ne napada homoseksualce. Nitko zbog onoga što radi u svoja četiri zida nije izgubio ni posao ni položaj.

Oni koji su doista ugroženi u čitavoj ovoj priči je upravo ona šutljiva, brojna heteroseksualna većina koju ovi plaćenici maltretiraju svojim cirkusantskim ponašanjem. Ovome medijskom igrokazu na meti je isključivo tradicionalna veza muškarca i žene. Na meti su brak i obitelj. Upravo to žele srušiti oni koji su zaposlili homoseksualce plaćenike.

Kako će se drugačije uvesti društvo totalne kontrole ako se prije toga ne uništi osnovni nukleus svakoga tradicionalnog društva, a to je obitelj?

Kad se pojedinca izdvoji iz obitelji, kad ga se ogoli od svih tradicionalnih vrijednosti, kad ga se udalji od morala, on postaje lagani plijen za manipulaciju. Upravo to je glavni cilj čitavog ovog cirkusa.

(Tekst je objavljen na Croative.net 18.06.2013)