Lekcija iz Fukushime


Prema uvriježenom vjerovanju (koje je vjerojatno pogrešno) noj gurne glavu u pijesak kad se nađe u opasnosti. Bilo ovo o guranju glave u pijesak istina ili ne, sama fraza itekako ima smisla. Kad jedan čovjek gurne glavu u pijesak to je obično želja da se ne vidi ružna stvarnost koja ga okružuje. Kad glavu u pijesak gurnu milijuni ljudi onda je to tragedija kolosalnih razmjera.

Kako je moguće da poslije nesreće u Fukushimi Japan odluči kako je njima nuklearna energija neophodna? Usprkos činjenici da je baš Japan zemlja koja je jedina u čitavom svijetu doživjela i ratnu i mirnodopsku nuklearnu katastrofu.

Ako jedan Japan nije u stanju učiti iz svojega lošeg iskustva, što očekivati od drugih, koji takva iskustva nisu imali?


Nesreće lokalne - posljedice globalne

Ono što se često gubi iz vida kad su ovakve nesreće u pitanju jest neoboriva činjenica kako se tu ne radi o lokalnom incidentu, nego o tragediji globalnih razmjera. Utjecaj nesreće u Japanu daleko nadilazi nacionalne granice.

Iako su svima često usta puna globalizacije i globalnih procesa, kad su nesreće u pitanju one se tretiraju drugačije. Sad je to najednom stvar zemlje u kojoj se nesreća dogodila. Ili točnije, to je stvar kompanije koja je čitavu stvar zakuhala.


Nuklearna energija se širi

U svijetu danas rade 432 nuklearna reaktora. U planu je i izgradnja novih. U tom širenju nuklearnih potencijala osobito prednjači Kina. U Europi trenutno radi 185 nuklearnih reaktora, od kojih se čak 58 nalazi u Francuskoj. Ona je uzgred rečeno i zemlja koja najveći dio svojih potreba za energijom namiruje upravo iz rada nuklearnih reaktora. Taj postotak za Francusku iznosi visokih 78%.

Ostale zemlje mnogo manje ovise o nuklearnoj energiji. Taj se broj kreće obično oko 20%. Recimo ovdje kako u Japanu energija iz nuklearnih izvora pokriva oko 30%  potreba.



Faktori rizika

Iz navedenih podataka jasno je vidljivo kako se glavnina svjetske energije zapravo dobiva iz ne-nuklearnih izvora. To znači da je 80% svjetske energije dobiveno s manje ekoloških rizika. Sve te tehnologije nisu posve čiste i obnovljive, ali su manje rizične od atomske energije.

Ovih 20% energije proizvedeno cijepanjem atoma nosi u sebi ogromnu količinu rizika. Taj se rizik povećava kako  raste broj reaktora izgradnjom novih nuklearnih kapaciteta. Jednako kao što rizik raste starenjem postojećih elektrana. Kad se ovome doda i štednja kojom vlasnici nastoje u ova krizna vremena skresati troškove održavanja postrojenja,  rizik doslovno raste u nebo.


Pobjeda nuklearnog lobija

Svjetski nuklearni lobi toliko je jak da skoro ne postoji zemlja koja neće pokleknuti pred njegovim utjecajem. Na ovome primjeru jasno je vidljivo u kako defektnom svijetu živimo. Usprkos svim mogućim štetama, rizicima i mogućim posljedicama na zdravlje ljudi i pogubni utjecaj na okoliš, materijalni interes nekolicine jednostavno nadvladava sve ostalo. Pohlepa opet pobjeđuje razum.


Što nam se to svima zajedno još mora dogoditi da bismo se opametili i izvukli glavu iz pijeska?


(Tekst je objavljen na Croative.net 13.08.2013)



I BUILT MY SITE FOR FREE USING