Europa s više brzina ili vožnja u rikverc

Ako pogledate kartu koju su skrojili glavni europski strojovođe lako ćete uočiti  kako je "jedinstvena" Europa podijeljena na dva dijela. Na istočnu i zapadnu Europu. Ovdje se očito ne radi ni o kakvim principijelnim pitanjima gospodarstva ili integracije. Podjela je strogo blokovska.

Zanimljivo je i vrijeme u kojemu se sve ovo zbiva. To je doba prije izbora u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Sve su tri zemlje u onoj takozvanoj "bržoj" Europi.  I u sve tri postoji bojazan da će birači kazniti politiku "otvorenih granica" koju su te zemlje do sada uporno sprovodile. Osobito tome naginju Francuska i Nizozemska.

Imajmo uvijek u vidu kako su stvarni vladari Europske Unije zapravo globalističke glavešine. Njima je primarni zadatak osigurati korporacijama manevarski prostor za daljnje neslućeno bogaćenje putem totalne kontrole. Ono što im u posljednje vrijeme ne ide na ruku jesu neposlušne članice EU koje odbijaju postupati u skladu s odlukama centrale u Briselu. I zato je najbolje takve članice izolirati u nešto što se zove "Europa u nižoj brzini". Ovo bismo najtočnije mogli nazvati "europskim političkim rascjepom". To je pravi tektonski poremećaj Staroga kontinenta.

Dok vas koriste, dok vas pljačkaju lihvarskim kamatama, dok koriste vašu jeftinu radnu snagu, dok na vaše tržište plasiraju svoju robu i usluge, vi ste im dobri. Ali onda kad zahtijevate i privilegije koje uz to idu, e onda vas lijepo stave na mjesto kamo spadate. U države drugoga reda. U predvorje Stare Europe. U čekaonicu za sve one narode koji još nisu dovoljno sazreli da bi se podičili pravim (neoliberalnim) vrijednostima.

Gdje je Hrvatska u svemu tome

Što se Hrvatske tiče nije bilo nikakve dvojbe da ćemo se naći u društvu s bivšim državama istočnoga bloka. Jer Hrvatska doista i ima više toga zajedničkog s jednom Poljskom, Češkom ili Mađarskom, nego li s jednom Švedskom, Nizozemskom ili Njemačkom.

Kad bi se mene pitalo ova bi se takozvana "spora Europa" trebala ujediniti u nešto poput "Istočno-europske ekonomske unije". Ta zajednica bi imala zajedničko tržište ali istovremeno i snažne nacionalne suverenitete. Na taj način bismo se svi zajedno istrgnuli iz pohlepnih kanđi globalista. U geopolitičkom smislu ova bi se politička grupacija našla između Rusije i Kine na jednoj strani, te Stare Europe na drugoj.

To bi nam omogućilo puno širi politički prostor za manevar. Tako bi i pritisci u vidu azilanata i ratnih konfrontacija bili puno teže izvedivi. Ova bi se politička grupacija trebala značajno razlikovati od projekta "uspravnica Jadran-Baltik" koji je primarno NATO-ov globalistički projekt. I čija je glavna funkcija anti-ruski vojnopolitički bedem.

U toj se grupi zemalja nalaze pribaltičke države zajedno s Ukrajinom. Sve su te zemlje izrazito anti-ruski orijentirane te su trajni izvor konflikta i nestabilnosti u bliskoj budućnosti. Zbog toga bi svaki pakt (bilo politički bilo ekonomski) potencijalno vodio u konflikt koji nikome nije potreban.

Što nosi budućnost

Sve ovo što se trenutno događa u Europskoj Uniji samo je zatišje pred buru. Sve će biti puno jasnije kad se održe izbori u Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj. Svi ćemo tada biti puno pametniji. Po onome što se već sad može naslutiti Europa prolazi svoju duboku krizu. Ona je istovremeno politička, gospodarska i psihološka. Na sva tri fronta europska ideja došla je do samoga ruba. Pitanje je samo kada će vrhuška iz Brisela morati priznati da je car gol.

Višenacionalni projekt Austro-ugarske neslavno je propao. Jednako tako propao je i projekt dvije Jugoslavije. Propala je i ideja bivšeg SSSR-a. Zbog čega bi višenacionalni projekt Europske unije prošao drugačije?