Zašto se Zapad boji Vladimira Putina

Unatrag nekoliko godina na svjetskoj političkoj pozornici dežurni krivac za sve nevolje ima samo jedno ime - Vladimir Putin. On je taj koji prijeti jadnoj, nedužnoj Americi nuklearnim ratom. On je taj koji svojim djelovanjem podriva sigurnost filantropske tvorbe pod imenom Europska unija podržavajući separatiste u Ukrajini. On je taj čiji se zločesti hakeri upliću u uvijek poštene i transparentne američke predsjedničke izbore. On je taj koji bez najave vojno intervenira u Siriji spašavajući nepoželjnog diktatora Assada u posljednji trenutak.

Zbog svega navedenog na njega se neprestano baca medijsko drvlje i kamenje. Rusiju se u isto vrijeme bezuspješno cijedi ekonomskim sankcijama. Ruši se cijena njezine nafte i plina. Napada se financijskim diverzijama ruska rublja. NATO se sa svih strana korak po korak prikrada ruskim granicama, ali sve to daje prilično mršave rezultate.

Putin ne uzmiče. Dapače, kako vrijeme prolazi on izgleda sve čvršći. Sve jači. Kako je to moguće? Zamislimo samo koliko su brojni, koliko su moćni, koliko su dobro organizirani njegovi protivnici? Političke elite čitavog zapadnog svijeta udružene s korporativno bankarskom hobotnicom na jednoj strani, a Putin sam samcat na drugoj. I ne uzmiče. Kako je to moguće? Odakle njemu tolika snaga i  golemo samopouzdanje? Što to ruskog predsjednika čini tako jakim?

U prvom redu to je njegova vojna moć. Posve je jasno da je Rusija u zadnjih desetak godina napravila golemi iskorak u izgradnji i modernizaciji svoje vojne sile. Od nekad glomazne, zastarjele i istrošene vojske bivšeg SSSR-a nastala je vojska koja se iz dana u dan podiže u svakom smislu. I tehnološkom i ljudskom. Inženjerski kadar nikad im nije nedostajao. Trebalo je samo u taj vojni sektor skrenuti veliki novac. I Putin je to uradio. Dio zarade od nafte i plina preusmjerio je u svoj vojno-industrijski kompleks. Rezultati su frapantni. Rusija ima stranih narudžbi za svoje oružje više  godina unaprijed u vrijednosti preko 50 milijardi dolara.

Ali nije samo modernizirano klasično naoružanje. Obnovljene su i njihove nuklearne snage. Rusi su prvi svjetski proizvođači raketnih motora. Ako Amerikanci žele poslati satelit u orbitu kupuju u Rusa raketne motore. Proturaketni sistemi, rakete srednjeg dometa, protuzračni sustavi, nuklearni projektili velikog dometa; ukratko - nema čega nema. Raspon ruskoga naoružanja toliko je velik da je s Rusijom najpametnije uopće ne ulaziti u izravni vojni sukob.

Ako želite da vas u današnjoj međunarodnoj politici poštuju morate biti vojno jaki. Ovu je lekciju Putin odavno shvatio. Dok je u prošlosti bio slabiji sagibao je vrat. Pristajao je ponekad i na diktat i na kompromis. Ali kako su njegove snage rasle tako se i njegova pozicija osamostaljivala. S vremenom je napokon mogao globalistima reći - dosta! Taj ključni trenutak u kojemu je Putin prvi put jasno i glasno pokazao zube Zapadu bilo je po pitanju Krima.

U tom trenutku je još uvijek bio donekle ranjiv. Njegov vojno-politički položaj imao je niz slabosti, ali vremena za čekanje nije bilo. Strateška važnost Krima za Rusiju je bila i ostala neprocjenjiva. To nije samo položaj Sevastopolja kao glavne pomorske baze Crnomorske flote. Da su se po Krimu razmjestili NATO raketni sistemi, a u Sevastopolj ušli brodovi 6. flote sva dotadašnja ruska ulaganja u vojsku bila bi bačena u vjetar. Geostrateška prevaga prešla bi toliko na stranu protivnika da bi uz sinkronizirani ekonomski udar Rusija brzo morala pokleknuti. Tim više što bi tada i njezina pozicija u Ukrajini bila znatno lošija. Zamislimo samo koliko bi nemoguća bila intervencija u Siriji da su na Krimu stacionirani Amerikanci. Iz svega je vidljivo koliko je Krim bio važan za Ruse i koliko je istovremeno bio veliki gubitak za zapadne sile.

Ali vojna moć sama za sebe ništa ne znači. Osim nje Vladimir Putin ima još nešto što silno plaši globalističku hobotnicu - a to je potpora ruskog naroda. Da je Vladimir Putin ono što mu imputiraju korporativni mediji, a to je da je on komunistički diktator s prošlošću pukovnika KGB-a, u tom bi slučaju njegova pozicija u samoj Rusiji bila klimava. Teško se održati na vrhu velike zemlje golom silom. To može trajati neko vrijeme, ali prije ili kasnije morate pasti. Morate pasti iznutra. Nisu potrebni nikakvi ratovi, ni sankcije, ni intervencije. Skida vas s vlasti vlastiti narod. Ova podrška koju Putin ima od ruskog naroda dolazi najviše zbog njegove borbe za ruski suverenitet.

Suverenitet je ključni pojam oko kojega se vodi svaka bitka moderne politike. Globalisti i bankari, korporatisti i njihovi medijski plaćenici žele samo jedno - uništiti suverenitet koji imaju narodi u svojim državama. Kad suvereniteta ne bi bilo onda bi prostor za pljačku svjetskih resursa bio neograničen. Kako su lihvarenjem i pljačkom zgrnuli golema bogatstva oni žele za taj svoj krvavi novac vlasništvo nad svjetskim resursima. To su u prvom redu energenti, zatim su tu hrana, voda, tlo itd. Namjera im je privatizirati svako javno dobro i potpuno ukinuti suverenitet naroda na svom teritoriju.

Jer što je za globaliste uopće Rusija? Ona je za njih samo jedna prebogata zemlja koju valja do temelja opljačkati. Privatizacija i nije ništa drugo nego ime za bezočnu pljačku. Ako Putin i njegova vlada štite suverenitet svog naroda na ruskom teritoriju i ako ne daju hobotnici da ih pljačka i ucjenjuje jasno je zašto onda u njima vide crnoga vraga. Inzistiranje na suverenosti na nacionalnom teritoriju najveći je krimen u modernoj globalističkoj igri.

Treći problem koji stvara Vladimir Putin stvaraocima Novoga svjetskog poretka je mogućnost alternative. Ono što hobotnica želi ljudima utuviti u glavu jest činjenica da neoliberalnoj dogmi nema alternative. Žele vas uvjeriti da nema nekoliko puteva u budućnost, nego samo jedan. Njihov put. I zato smo na samom rubu groznoga jednoumlja, na rubu cenzure i uvođenja ministarstva istine. Oni ne žele da se stvari propituju, da se diskutira, argumentira, odlučuje. Diktatura nikad nije voljela raspravu. Tako je i danas. Onoga kojega ocrnjuju kao diktatora istovremeno stalno diskvalificiraju kao sugovornika. To je zato što njima do rasprave, do pregovora, do dogovora, uopće nije ni stalo. Oni žele samo jedno - potpunu kontrolu nad svima. Njima treba samo bespogovorna poslušnost.

Tako Vladimir Putin postaje primjer antiglobalističkog otpora. Onaj koji ne želi sagnuti šiju pred ucjenama i ultimatumima. Pokazuje preveliku dozu samostalnosti, a to u Novom svjetskom poretku nije dobrodošla osobina. Ruski predsjednik ide u crkvu, ponaša se kao tradicionalist, protivi se GMO-hrani, a sve su to aktivnosti koje su u Novom svjetskom poretku krajnje nepoželjne. I zato bi Zapadni moćnici htjeli maknuti Putina u stranu i time jasno pokazati čitavom svijetu kako prolaze oni koji im se usuđuju suprotstaviti.

Dakle, odgovor na pitanje iz naslova je jednostavan. Zapad se boji Putina jer se on uporno suprotstavlja nastojanjima globalista da zavladaju svijetom. A njihove su namjere nečasne, pokvarene do srži. Njima je samo do grabeži, pljačke, neograničene moći. Zapadne elite se boje Vladimira Putina jer on izravno ugrožava posljednju etapu sprovođenja Novog svjetskog poretka. Putin je u svojoj srži antiglobalist i tradicionalist. Samim tim on se nalazi na onoj strani na kojoj se nalazi i velika većina današnjeg čovječanstva. Na strani multipolarnog svijeta. Na strani tradicije i suverenih nacionalnih država.