Deklaracija o hrvatskom književnom jeziku objavljena je prije punih pedeset godina. Bilo je to točno 17. ožujka 1967. godine u zagrebačkom tjedniku Telegram.
Potpisnici Deklaracije bili su članovi 18 hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova (Matica hrvatska, Društvo književnika Hrvatske, Hrvatsko filološko društvo, Institut za jezik JAZU, katedre za suvremeni hrvatskosrpski jezik – Filozofskoga fakulteta u Zadru i Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Društvo književnih prevodilaca Hrvatske i dr.).
Sama Deklaracija bila je u biti odgovor na "Novosadski dogovor" potpisan još 10. prosinca 1954. Njega su po nalogu KPJ napisali i potpisali neki od hrvatskih, srpskih, bosanskohercegovačkih i crnogorskih jezikoslovaca.
I sada, 50 godina kasnije događa se skoro potpuno isto. Samo umjesto "Novosadskoga dogovora" imamo opskurnu "Deklaraciju o zajedničkom jeziku" južnih Slavena. Jugoslavenski unitaristi su u međuvremenu evoluirali u globaliste, ali im je vučja ćud ostala ista.
Prikriveni plaštom navodne borbe protiv nacionalizma oni će nama Hrvatima opet nametati nekakav kvazi "zajednički jezik" kojega milostivo možemo zvati "hrvatskom varijantom". Kako je to divno od njih. Kako velikodušno.
Sam tekst deklaracije je za sada tajna. Ta će tajna biti razotkrivena dana 30. ožujka na radost i sreću svih stanovnika Jugoslavije (pardon, regiona). Od Vardara pa do Triglava doduše nedostaju neke republike, ali bratstvo i jedinstvo opet je tu. Svi ćemo se lijepo opet uhvatiti u kolo i zapjevati na našem zajedničkom, regionalnom jeziku.
Ova je Deklaracija, ne zaboravimo, do srži politička. Ona nije stvar ni samo kulture ni same lingvistike. Radi se o izravnom terorističkom napadu na hrvatsku kulturu. Mi smo kao narod oduvijek bili posebno osjetljivi na takve grube nasrtaje na naše nacionalno biće. U tim napadajima nam je naš hrvatski književni jezik oduvijek bio svetinja koju smo bili spremni braniti.
Vjekovna borba protiv raznih osvajača odvijala se uvijek osim na bojnome polju i na polju kulture. Valjalo se oduprijeti germanizaciji, talijanizaciji, mađarizaciji, srbizaciji. Neprijatelj je oduvijek nasrtao u želji da nam oduzme naše prirodno pravo na vlastiti jezik. I zato smo ga branili jednakom žestinom kao što smo to radili na bojnome polju protiv svih zavojevača.
Ova Deklaracija zahtijeva naš rezolutan i nedvosmislen odgovor. Jednako kao što su to naši kulturni djelatnici u ono mračno, totalitarno doba ustali svi zajedno u obranu vlastita jezika, tako moramo djelovati i mi danas. Sve kulturne institucije i sva strukovna udruženja moraju se jasno i glasno odrediti prema ovoj ružnoj provokaciji.