Da mi doista živimo u demokratskom društvu ovoga teksta ne bi ni bilo. Zato jer bi se svi interesi naroda jasno preslikavali, kako kroz medije tako i u politici. A odatle onda u zakone i propise. Kako se u nas predstavnička demokracija pokazala kao obična obmana narodu ne preostaje ništa drugo nego da se sam organizira.
Postoji nešto na što se svi bučno pozivaju, a to je vladavina zakona. Ali tko te zakone donosi? I po čijem nalogu? Čiji se interesi štite zakonima koje izglasava naš Sabor? Sigurno se ne štite interesi najširih narodnih masa. Provođenje tih i takvih zakona nije ništa drugo nego put u siromaštvo, zagađenje i ropstvo.
A mediji? U tri riječi: obične tvornice laži. Potpomažu gore spomenutu političku obmanu. Rade sve samo da se prava istina zamagli. Stvaraju konflikte i odvlače pažnju od bitnih stvari na one banalne i trivijalne.
Neka sistem radi svoje. Još jedna omiljena fraza naših veletrgovaca maglom (poznati Krležin izraz). Ali sistem uopće ne radi svoje. Upravo suprotno. Sve naše službe (od ministarstava na dolje) uglavnom ne rade ništa pametno osim što hrane uhljebe koji tamo sjede poput trutova.
Svaki put kad se dogodi nešto izvanredno i neočekivano taj naš "sistem" zakaže. Makar u njemu bilo na tisuće ljudi. I svi se onda čude pa redom traže smjene i promjene. Ali neće ih biti. Nećete dočekati da trutovi počnu sakupljati med. Njima to nije u prirodi. Njihova je narav štetočinska. Oni su obični paraziti. A takvih ima u ovoj zemlji na desetke tisuća. I dok se na jednoj strani mnogi krvavo trude za crkavicu od plaće na drugoj strani gomila ljudi "s debelom vezom" grije svoje mesnate stražnjice u blizini kakvog klima uređaja.
Kako dakle obraniti vlastiti interes koji je opasno ugrožen s više strana? Što preostaje ljudima koji su napokon shvatili kako je naš parlament kokošinjac i kako se tamo najmanje brine o nama i našoj sudbini?
Moramo se organizirati. Ali kako? Na kojim principima? Na koji način?
Ovaj tekst nema namjeru davati bilo kakve gotove recepte. Niti je autor ovih redaka dovoljno mudar da bi predvidio sve ono što nam život donosi. Ovdje želim potaknuti druge ljude da pokušaju sami razmisliti o ovome dajući svojoj mašti na volju.
Prva stvar koja nam je neizostavno potrebna je - osobni angažman.
Moramo se angažirati oko onoga što nas boli i pogađa. Što nas brine i vrijeđa, što nas ponižava i ugrožava. Pasivnost znači poraz i prije nego je bitka počela. Angažirati se možemo makar tako da širimo ideju ili informaciju. Za takvo što prilično je moćan internet. Neki put je i najobičniji "like" onaj koji neku stvar gura i daje joj publicitet.
Ovdje se dakako ne radi samo o materijalnim stvarima. Stvar od društvenog interesa može biti bilo što i nije na meni da određujem drugima što je ono za što se vrijedi boriti. Svatko od nas će se boriti za ono što misli da mu je vrijedno i važno.
Da bismo se oko nečega angažirali treba postojati određena organizacija. Ali ona ne mora nužno biti hijerarhijska. Netko će čitavu stvar pokrenuti, drugi će dati vlastiti doprinos, ali u svemu tome nema gazde. Nema onoga tko sa svime upravlja poput šefa ili direktora.
U ovoj organizaciji treba koristiti svu moguću tehnologiju koja nam je na raspolaganju. Jer tehnologija ima dva svoja vida: onaj koji oslobađa ili onaj koji porobljava. Ljudi su ti koji tehnologiji daju svrhu i smisao. Upregnimo zato tehnologiju u naša kola. Neka nam ona bude pomoć, a ne prepreka.
Ključno oružje u rukama vlastodržaca uvijek je bila informacija. I svaka građanska inicijativa u biti je borba informacijama. Što se više i brže šire one prave i istinite informacije to je za građansku inicijativu bolje. Jer protivnik uvijek ide na to da plasira laži želeći obmanuti javno mnijenje.
Ovdje želim spomenuti dvije nedavne inicijative koje imaju neke elemente o kojima govorim. Prva je "Ne daj se Cetino, spasimo Peruću i Cetinu od termoelektrane", a druga je "Marjanski vepar Špiro". Obje su ogledni primjerci angažmana ljudi koji su se aktivirali oko nečega što smatraju važnim. U prvom slučaju to je borba protiv termoelektrane na Cetini, a u drugom borba za život jedne životinje na Marjanu. Poanta je samo u tome da se ljudi povežu oko jednog cilja i djeluju u njegovu ostvarenju. Uopće nije bitno ako se nekome neka stvar čini sporedna i bezvezna.
Mislim kako valja naglasiti da se u ovom pristupu što manje treba oslanjati na već postojeće institucije. One nam se često pojavljuju kao kočnica i pune su upravo onih uhljeba o kojima sam već govorio. Uhljebi će uvijek na koncu ići uz vlast. Zato se građanske, narodne inicijative, uvijek moraju ponašati i djelovati samostalno. Ovaj amorfni pristup puno je bolji jer vlast ne zna kamo treba udariti. U borbi za život vepra Špira nalaze se ljudi koji se čak međusobno i ne poznaju, pa kako ih onda pritisnuti? Ali kad bi se za život malog vepra borile institucije vlast bi lako našla načina za dodatni pritisak i ucjene. Koliko smo puta bili svjedoci toga da su institucije poslije pomne "obrade" najednom "promijenile" kurs.
Mnoge su države destabilizirane ili čak srušene građanskim inicijativama koje se nazivaju civilnim društvom. Ali to uvezeno civilno društvo nije naše. Ono radi za strane, tuđe interese. Civilne udruge koje je osnovao Soroš rade sve u vlastitu korist, a na štetu zemlje domaćina. Kratkovidna hrvatska vlast plaća milijune kuna na račune ovih udruga koje su obični eksponenti tuđih interesa. Oni ne brinu o nama, njihovi su pravi gazde mega korporacije i bankarski karteli.
Nikad oni neće ni riječ reći za bilo koji projekt koji je važan narodu ove zemlje. Oni guraju svoj globalistički program u kojemu nema mjesta za nas. Ni za naše interese. Hoćemo li mi biti gladni, zatrovani, poniženi, uvrijeđeni, to njih ne brine. Na njima je da guraju svoju agendu i da sviraju po notama koje su im napisale njihove gazde. Ponavljam, za njih smo svi mi posve bezvrijedni i suvišni.
Valja se uzdati u sebe i u svoje snage. Svaka inicijativa treba doći odozdo. Iz istinskih potreba naroda kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Na institucije je najbolje zaboraviti. Kroz institucije se ništa u ovoj zemlji riješilo nije.
Mnogi naši ljudi naivno misle kako samo postojanje hrvatske države automatski štiti nas i naše interese. To nije istina. Kad ste vidjeli da su kokoške nekoga obranile? Ako to ne napravimo mi sami nitko nam drugi neće pomoći.