Rat se nikada nije vodio samo na bojnome polju. Osobito u današnje doba kad se sukobljene strane bore na više razina istovremeno. Osim oružjem, rat se danas vodi: informacijama, medijima, financijama, društvenim mrežama, na kulturnom polju, u nevladinim udrugama, tajnim službama, bioinženjeringom, klimatskim inženjeringom...
A gdje smo mi u svemu ovome? Kako se mi snalazimo u ovoj beskrajnoj šumi laži i podmetanja? Prosječni Hrvat još uvijek naivno misli kako je rat bio gotov onoga dana kad smo ih otpuhali Olujom. No promislimo malo što se sve zbivalo u međuvremenu? Što je nama donio Haag? Što se u međuvremenu dogodilo s Domovinskim ratom i njegovim vrijednostima?
Najjednostavnije rečeno Domovinski rat je devalvirao. Domaći izdajnici i strani plaćenici radili su sve ne bi li ga unizili, blatili i izvrijeđali. Dvije decenije traje neumorna medijska kampanja u kojoj se sve vezano uz Domovinski rat nastojji obezvrijediti. Naši su heroji postali tako kriminalci, a svakih nekoliko godina dolazila nam je po jedna vruća pljuska iz Haaga.
I naš je prosječan Hrvat naivno mislio kako će sve to jednog dana prestati, jer zaboga pa mi smo žrtve, mi smo se samo branili. Pri tome naši ljudi zaboravljaju da za svjetsku političku vrhušku ne postoje ni pravda ni istina. Postoji samo njihov sebični interes. U taj se interes hrvatski narod može uklapati ili ne uklapati. Oni se za nas boriti neće. Vrlo jednostavno.
Hrvatski narod ima nekoliko velikih mana koje iritiraju vladajuću svjetsku oligarhiju. I zbog toga smo im stalno na meti. Zbog toga nam se osvećuju. I zato rade sve na našu štetu.
Prva nam je mana naša katolička vjera. Ona je crvena krpa za vladajuće globaliste. Ne kažem da su u našoj zemlji svi praktični vjernici, ali većina sigurno jesu. Pravih liberalnih, ateističkih, materijalističkih globalista u nas je još uvijek razmjerno malo. Oni su uglavnom na globalističkim jaslama i svoj kruh zarađuju trujući naš narod kroz plaćeničke medije i korumpiranu politiku.
Druga nam je mana izraženo domoljublje i sklonost prema poštivanju tradicije. Globalisti mrze tradicionaliste, a mi smo kao narod duboko tradicionalni. Ljubav prema domovini užasava svakoga pravog globalista. A kako da ne volimo zemlju za koju su naši djedovi stoljećima krvarili?
Treća nam je mana sklonost da stalno izigravamo propise. Globalistička diktatura se nameće putem takozvane "vladavine prava" koju uspostavljaju korporacije. Svi doneseni zakoni idu korporacijama u prilog, a ne pojedincima i građanima. Naši su ljudi kroz stoljeća nemogućih uvjeta u kojima su jedva preživljavali naučili izigravati zakone. Jer ti su tuđi zakoni uvijek bili pisani protiv nas. Naša nepokornost i snalažljivost nas je i održala kroz stoljeća. Koliko god ova osobina bila loša kad je u pitanju naša država, toliko je ona dobra kad je u pitanju globalistička strahovlada.
Hrvati su oduvijek bili sjajni vojnici. Sjetimo se samo uzvika jednog Napoleona koji je rekao: "Dajte mi bataljun Hrvata i osvojit ću svijet!" Zbog naših vojničkih vrlina svi bi nas rado imali pod svojim zapovjedništvom. Istovremeno, nitko nas pametan ne želi kao protivnike. Današnje doba nema puno pravih vojnika. Moderne su vojske više usmjerene na tehniku i elektroniku, a ljudski faktor je strahovito nazadovao. Nekadašnji veliki kolonijalni narodi imaju danas vojske pune slabića i narkomana. U budućnosti će biti još gore jer je tjelesno i duhovno stanje moderne zapadne mladeži jako loše. Iz takvoga kvarnog materijala teško je stvoriti dobroga vojnika. I samo ovaj razlog drži nas još uvijek iznad vode. Da nema ovoga prema nama bi se igralo još grublje i još drskije.
Možemo li mi u svemu ovome nešto promijeniti? Ili smo doista samo bespomoćne jedinke prepuštene na milost i nemilost svemoćnoj manipulaciji? Naš je narod povjerovao lažima kojima ga bombardiraju sa svih strana. Cilj ove besramne kampanje je totalno uništenje hrvatske kulture. Sve ono što je autentično naše treba nestati. I to se upravo zbiva pred našim očima. Globalizacija je zapravo masovni kulturocid. Jer kao što korporacije uništavaju na tisuće malih i srednjih firmi od kojih žive stotine tisuća obitelji, na isti način globalizacija uništava i nacionalne kulture. A bez identiteta i suvereniteta mi smo nitko i ništa. Mi smo lagani plijen.
Zašto sam ovaj tekst naslovio "Jesmo li izgubili Domovinski rat"? Zato jer smo ga skoro izgubili u glavama i srcima naše djece. Silno je važno što naše mlade generacije znaju i misle o njemu. Ova monstruozna kampanja usmjerena je upravo na njihova srca. Želja je da se između njih i nas stvori nepremostiva provalija. Na jednoj će strani biti naša "moderna, osviještena, globalistička, liberalna" mladež, a na drugoj mi veterani, kriminalci, avanturisti i probisvijeti, zlikovci koji su rušili zemlju snova zvanu Jugoslavija.
Nije nimalo slučajno da je zadnji dan rada suda u Haagu bio 29.11. 2017. I nije slučajno da je posljednja presuda bila uperena baš protiv hrvatskih generala. Jer nas je valjalo kazniti zato jer smo je srušili. Po planovima globalista Jugoslavija je (bilo kao velika Srbija, bilo kao unitarna Jugoslavija) trebala glatko ući u EU i pritom pacificirati čitav ovaj trusni prostor Balkana.
Za mene je herojski potez generala Praljka bio posljednji pucanj u Jugoslaviju. On je svjesno i namjerno bio njezina posljednja žrtva. Istovremeno, to je bio čin dubokog neslaganja i gnušanja nad svim onim nepravdama kojima je naš narod bio izložen, kako u Domovinskom ratu, tako i nakon njega.
Nema slobode bez žrtve. Nema budućnosti bez djece. Ako u srcima naše djece ne bude ljubavi za Domovinu onda su sve naše žrtve bile uzaludne. U tom će slučaju zaista Domovinski rat biti izgubljen.
Ovdje možete pročitati jednu priču iz knjige Lovci na tenkove.
https://na-rubu-pameti.site123.me/moje-knjige/lovci-na-tenkove