Na rubu pameti

Umjetna inteligencija glavna je zvijezda kreatora naše budućnosti. Koliko je umjetna inteligencija uistinu pametna?

Zašto politički aktivizam danas ne daje rezultata? Zato jer se ljudima prilazi na pogrešan način.

Koji su stvarni ciljevi rodne ideologije? Oni su samo postaja na putu u ružnu budućnost koju nam sprema globalistička elita.

Naša politika puna je manekena i glumaca. Pravih političara jako je malo. Ovo ne čudi ako se ima u vidu kako je često forma važnija od sadržaja.

Kuda vodi srpski put na Zapad? Preko Zagreba i Hrvatske. Veliko je pitanje koliko su u samoj Srbiji ovoga svjesni.

Tko danas za sebe može reći da doista voli ovu zemlju? Tko je sposoban žrtvovati se za opće dobro? Jesu li to možda i oni koji je pljuju i napadaju svaki put kad im se pruži prilika?

Postoje li danas zavjere ili su one samo puka izmišljotina? Zar povijest nije puna zavjera, tajnih sporazuma, tajnih društava? Zašto bi danas bilo drugačije?

Što napraviti kad političari ne rade u interesu onih koji su ih birali? Postoji li način da naše društvo bude pravednije? Postoji. To je uvođenje izravne demokracije.

Što napraviti kad vlast ne rješava naše probleme? Ili još gore, kad se uopće ne osvrće na naše interese. Tada je vrijeme da inicijativa za rješavanje određenog problema dođe odozdo.

Ima li narod sposobnost donošenja odluka? Ili je narod samo neuka masa kojom treba upravljati upotrebom mrkve i batine?

Vlade rade protiv naroda štiteći interese krupnog kapitala i korporacija. Kako se boriti protiv toga?

Domovinski rat je odavno završio. Ali medijske bitke oko njega i dalje se vode. Hoćemo li ga izgubiti upravo tamo gdje nam je najvažnije - u dušama naše djece?

Koja je stvarna uloga kritičara u književnosti? Je li kritičar zloduh koji vreba autora tražeći način da ga povrijedi i obezvrijedi? Ili je to ona neizostavna karika koja dijeli književno žito od kukolja stavljajući stvari na svoje pravo mjesto?

Poezija se može pisati na razne načine. Svaki bi pisac trebao pronaći svoj način. Moj je jako blizu nečemu što nazivamo automatskim pisanjem.

Poezija je naizgled lagana. Kratka je i nastaje brzo. I pored toga suočeni smo s poplavom loših pjesama. Kako zapravo nastaje dobra poezija?

Odakle dolazi inspiracija. Kako potaknuti nešto tako krhko i suptilno? Nadahnuće se uvijek krije u svijetu oko nas.

Da biste čitali dobru knjigu morate biti empatični. Isto je i s pisanjem. Empatija je neodvojivi dio književnoga stvaranja.

Pisati roman, blog ili novinski članak nije isto. Od nas se traži drugačija priprema i drukčiji pristup. Koje su sličnosti a koje razlike kod različitih vrsta pisanja?

Publika je neodvojiva od umjetnosti. Ne treba zazirati od nje. Za pisca početnika publika su njegovi najbliži, obitelj i prijatelji. Dobro je čuti što oni misle o našem radu. Tako mi stvaramo svoj odnos prema publici.

Nastaju naše prve novele. Kako ih učiniti boljim? Na koji se način tekst popravlja i unapređuje? Jednostavno, pametnim redigiranjem.

Ne valja započeti s nečim teškim. Najbolja mjera za početak je kratka novela. Pisanje novele je najpogodnije da bi se na njoj brusio spisateljski zanat.

Postoji jednostavan način da se potakne kreativnost. To je svakodnevni rad. Neka ne prođe ni jedan dan da nismo napisali jednu stranicu.

Neki maštu vide kao bijeg od stvarnosti. Drugi je smatraju temeljem umjetničkog stvaranja. Bilo kako bilo bez razvijene i disciplinirane mašte nema napretka u književnom stvaranju.

Mnogo toga može sputavati kreativnost. Ali ništa tako snažno kao strah. Strah od neuspjeha glavni je neprijatelj svake kreativnosti. Tko misli ozbiljno pisati mora se s ovim uhvatiti u koštac.