Prijeti li nam novi rat na Balkanu

S raznih strana u posljednje vrijeme dopiru zvukovi ratnih truba. Iskustvo ratova 90-tih godina još je posve svježe u našem sjećanju. Svijet oko nas je nedvojbeno u svekolikoj krizi. Nas su odavno naučili da je širi geopolitički prostor Balkana "bačva baruta". I na toj bačvi svi mi zajedno sjedimo strepeći da nam se zlo opet ne dogodi.

Kolike su doista šanse da se opet nađemo u vrtlogu rata i razaranja? Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo najprije pogledati širu sliku s naglaskom na velike sile. U životu malih naroda velike sile često imaju odlučujuću ulogu u povijesnim zbivanjima. Postoje razdoblja u kojima mali narodi imaju veći ili manji manevarski prostor. Sve ovisi o međusobnom odnosu snaga na "velikoj šahovskoj ploči" da upotrijebim onaj poznati izraz Brzezinskoga.

Dolazak Donalda Trumpa možemo opisati poput tektonskog poremećaja koji je iz ravnoteže izbacio dotadašnju svjetsku politiku. 25 godina je nastajao globalistički imperij. Banke, korporacije i mediji u vlasništvu elite zauzeli su skoro čitav društveni i privredni prostor na Zapadu. I sad je trebalo na isti način zavladati čitavim svijetom, namećući svima bez iznimke neoliberalne, globalističke vrijednosti. U ovom pothvatu najvažniju, da ne kažem ključnu ulogu, trebale su odigrati Sjedinjene Američke Države.

Najvažnija svjetska supersila raspolaže ogromnim resursima, kako vojnim tako diplomatskim, obavještajnim i gospodarskim. Svi ovi golemi resursi bili su stavljeni na raspolaganje globalističkoj vrhušci za ostvarenje njihovih ciljeva. Odlaskom Obame svi su ovi resursi pali u ruke Trumpu i ekipi koja ga podržava. Globalisti su toliko bjesni da je trenutni američki predsjednik izložen bjesomučnoj medijskoj kampanji, a ulicama Amerike valja se prava "obojena revolucija". Posve je jasno da će oni napraviti sve da ga obuzdaju i izbace iz igre.

Kad bismo Donalda Trumpa morali opisati samo u dvije riječi on bi bio američki nacionalist. Njemu je na pameti isključivo američki nacionalni interes. Globalistički interesi ga uopće na zanimaju. Barem ne za sada. Fokusiran na vlastiti teritorij bavi se granicama, imigracijom, američkim gospodarstvom koje želi uposliti na izgradnji zapuštene infrastrukture. U svojim geopolitičkim prioritetima Trump uopće ne vidi Rusiju kao prijetnju. Njemu je jedina prava prijetnja Kina. I upravo je ovo bitno i tiče se nas s bačve baruta. Glavnina svjetskih tenzija seli se na Daleki istok.

Na Bliskom istoku Trump će biti samo onoliko angažiran koliko to odgovara njemu i Izraelu. I ovdje nije nemoguće da dođe do dogovora na liniji USA-Rusija-Turska. Sve ovo zajedno znači da će se islamski fundamentalisti naći na brisanom prostoru ostavljeni od svih.

Trump se istovremeno želi povući i iz Europe. On je doživljava poput nepotrebnog balasta. Razjedinjena, nagrizena euroskepticizmom, destabilizirana imigrantima, EU bez čvrste jenkijevske čizme malo koga može impresionirati. Dok su globalisti stalno huškali EU na Rusiju to Trumpu ne pada na pamet. On će Ukrajinu glatko isporučiti Rusima, a Europu ostaviti samoj sebi neka se bakće s problemima koje su joj skuhali globalisti.

I sad naša priča dolazi na Balkan. Kakvi su planovi velikih sila na "našim prostorima"? Balkan nije prioritet ni za SAD ni za Rusiju. Ni jednima ni drugima sukobi u ovom dijelu svijeta jednostavno ne trebaju. I jedni i drugi shvaćaju da su im resursi ograničeni. Pacifikacija Balkana u načelu odgovara svima. Ovo nikako ne znači da će Balkan biti napušten. Naravno da ne. Američka baza na Kosovu nije izgrađena zato da bi bila napuštena. Trgovina u kojoj bi se trampilo priznanje Krima za priznanje Kosova nije nemoguća. U svakom slučaju velike će sile zauzdati sve eventualne apetite regionalnih igrača. Čak i u Bosni, koja je pored Kosova druga najveća neuralgična točka, neće doći ni do kakvih gibanja. Turska, koja ima svojih briga u vidu Kurda, neće željeti destabilizaciju Bosne.

Iz svega rečenog proizlazi da bi svaki ishitreni potez regionalnih igrača kod velikih sila bio dočekan na nož. Što se Europe tiče ona ovako politički slaba nije u stanju djelotvorno pokriti prostor Balkana. Kad bi kojim slučajem u Francuskoj na izborima pobijedila Le Pen već se mogu lagano pisati nekrolozi  Europskoj Uniji. Danas živimo u vremenu kad je paradoksalno nestabilniji sjever Europe (prostor Njemačke, Švedske i Norveške) nego tradicionalno trusni Balkan.

Za prostor "regije" puno bi važniji bio eventualni slom Europske Unije. On bi tek donio prava iskušenja za ove prostore. Ali to je već tema za neki drugi članak.