Nedavno je snažan tektonski udar potresao hrvatski medijski prostor. Od siline udara jedva smo se održali na nogama. Razlog? Iva Balent (rođ. Todorić) nikad nije "sumljala" da će ljubav između dvije rode na kraju pobijediti. Pitate se kakve veze imaju nepismenost milijunaševe kćeri i dvije rode koje čuče u gnijezdu na vrhu dimnjaka u Brodskom Varošu?
Iva Balent nedvojbeno je pripadnica hrvatske elite. Pripadnike elite bi, osim bogatstva, trebale krasiti i neke druge vrline. Oni bi trebali biti naobraženi, kulturni, njegovana ukusa. Za očekivati je i da su načitani, da govore tečno strane jezike, da su širokih vidika. Ne bi bilo zgorega da vladaju latinskim i grčkim jezikom, te da solidno sviraju bar jedan glazbeni instrument. Kod njih bi iz zrakoplova trebalo biti vidljivo da ne pripadaju "običnom narodu".
Ali riječ "sumljala" koju je gospođa Balent napisala na žalost nije tipfeler. To je nepismenost. To je neznanje. Nedostojno pripadnice elite. Moram naglasiti da je zbog toga uopće ne osuđujem. Ona ima pravo ne znati kako se pravilno piše neka riječ. Ima pravo na pogrešku (koja se pravilno piše "pogrješka") jednako kao što ima pravo popuniti rupe u svojemu obrazovanju. Svatko mudar uči čitava života, pa uopće ne "sumljam" u to da će i gospođa Balent posegnuti za potrebnom literaturom koja će pokrpati sve njezine jezične stramputice.
Ovdje je ipak riječ o nečemu drugom. Puno širem. Ovo je samo primjer kako ta naša "elita" uopće nije elita ni po čemu drugome osim po debljini vlastitih lisnica. Doduše do sadržaja svojih lisnica nisu došli ni znanjem ni trudom nego političkim spletkama i zakulisnim radnjama.
Naša elita ne zna pravopis materinjeg jezika. Jednako kao što ne čita knjige na tome istom jeziku. Naši su elitni političari (i slijeva i zdesna) jednako tako priprosti, neuki i ograničeni. Kad bi bili makar na trenutak iskreni (što im je inače jako teško pada) došli bismo sigurno do poražavajućih saznanja. Našu zemlju vode priprosti, bahati primitivci kojima ni visokoškolske diplome ni zvučne titule ne mogu sakriti intelektualnu golotinju.
Sad je vrijeme da se malo pozabavimo rodama. Koje zapravo više i nisu obične rode. Od njih su naši mediji napravili prave pernate megazvijezde. Dobili su imena i svoje stalno mjesto u medijima te imamo priliku pratiti svojevrstan "ptičji reality show" iz Brodskoga Varoša. Klepetan i Malena glume tako u romantičnoj priči o vječnoj ljubavi koja ne poznaje granice. Kako da pri pogledu na njih ne kapne suza svakome ljudskom biću koje u grudima nosi barem malo ljubavi?
Na našu veliku žalost cilj ove ptičje trakavice nije nimalo plemenit. Isti ti mediji koji ih pomno prate ne promiču ni vjernost ni požrtvovanje kao poželjne vrline našega društva. Jer ti su mediji do vrha puni laži i kleveta kojima truju publiku poplavom intelektualnog otpada. Naš je duhovni prostor doslovno moralno otrovan.
Priča o zaljubljenim pticama i ne služi ničemu drugom osim pukog odvlačenja pažnje. Prirodna ljudska potreba za vjernošću i dobrotom tako se iskorištava na najprizemniji mogući način. U isto se vrijeme u društvu radi sve samo da se te iste vrline iskorijene i zamijene ponašanjem gladnoga vučjeg čopora. Umjesto suosjećanja imamo mržnju, umjesto plemenitosti pljačku, umjesto vjernosti izdaju.
Sve navedene opačine redom su baš one koje krase našu vrlu "elitu". Kruna našega društva baš je na moralnome planu došla do samoga ruba ponora. I kako onda očekivati da vas netko takav uspješno vodi? Kakva je naša budućnost ako smo se dali u ruke onima koji "nimalo ne sumljaju da će ljubav između dvije rode na kraju pobijediti"?