Prije petnaestak godina glumac Zlatko Vitez uskomešao je javnost izjavom u kojoj je naš Sabor nazvao kokošinjcem. Što se od tada promijenilo? Ili i dalje vrijedi to pronicljivo zapažanje glumačke vedete Histriona?
Današnji politički kokošinjac ima svoga pijetla. On je doduše ponešto anemičan, ali je zato iznimno slatkorječiv i dotjeran. Njegova je jedina zadaća zadržati punu vlast u kokošinjcu. Po svaku cijenu. Jer ako izgubi vlast u Hrvatskoj će preko noći nastati nestabilnost i nered. Jer ovo što danas vidimo oko sebe je navodno red. I stabilnost.
Poznato je kako osoba s manjkom željeza u krvi osjeća slabost, malaksalost i smetnje u koncentraciji. Zato ne osuđujmo svojega premijera. Nije on kriv što mu je hemoglobin tako nizak. Hrvatski problem nikako nije politički. On je zdravstveni problem.
Dragi birači imajte strpljenja. Kad se nivo željeza u krvi podigne na normalu i naš će prvi ministar progledati. I tada će shvatiti kako HNS nije nipošto ona stranka s kojom "državotvorni Hrvati HDZ-a" trebaju koalirati.
U svome tekstu “Hrvatska nema ni desnicu ni ljevicu” napisao sam sažetu analizu hrvatske političke scene. Iz te perspektive gledano nema ništa čudno ni neprirodno u koaliciji između HDZ i HNS. Jer niti je HDZ desna stranka niti je HNS lijeva. Obje su samo bezlična i amorfna politička tijela bez imalo života u sebi. One egzistiraju izvan vremena i prostora ugađajući isključivo svojem osobnom interesu. Ni za jedne ni za druge birači ne znače ništa. O njima razmišljaju samo dok ih ne zaokruže na glasačkom listiću. Čim prijeđu vrata Sabora dobivaju potpunu amneziju. Zaboravljaju tko ih je tamo doveo i što su u kampanji obećavali narodu.
Osim problema s pamćenjem hrvatski političari oduvijek su imali problema i s vidom. Oni su često bili razroki. Uvijek su jednim okom gledali izvan Hrvatske. Nekad su morali gledati u pravcu Pešte, Beča ili Beograda, a danas gledaju prema Briselu i Bonnu. To nas vodi do još jednog zdravstvenog problema koji muči našu političku elitu. Problema s vidom. Našim političarima je teško detektirati neki problem jer ga jednostavno ne vide. Nisu oni krivi za svoj politički strabizam. Kad se njihov vid popravi i oni prestanu gledati u križ sve će opet doći na svoje. Naše birače pozivam da budu strpljivi. Naši problemi, ponavljam, nisu politički nego zdravstveni.
Često čujemo izraze: "stranačka stega", "glasačka mašinerija" i "dizači ruku". Svi oni zapravo govore o istome - o neupitnoj političkoj poslušnosti. Naši su političari u Saboru krajnje lojalni i poslušni onima iznad sebe. Zanimljivo, ne pada im na pamet da budu odani onima koji su ih izabrali da sjede tamo gdje jesu.
Ova je poslušnost zapravo psihološki uvjetovana. Naši su političari (osobito oni koji sjede u Saboru) u biti teške kukavice. Užasno se boje vjetrometine na koju bi mogli izaći ako doista kažu što misle i osjećaju. Zbog toga se pretvaraju, lažu, podmeću i trguju, a sve samo zato da bi prikrili vlastiti strah. Hrvatsku vode strašljivci koje se boje vlastite sjene. Otuda potječu svi ti čudni politički savezi i česta rasprodaja vlastitog obraza.
Zato je nazvati taj politički cirkus kokošinjcem, zapravo uvreda. Za kokoške. Koje doduše kvocaju, ali povremeno ipak snesu poneko jaje. Time s vremena na vrijeme naprave i ponešto dobro. Što se za naše pijetliće u Saboru nikako ne može reći.